Monday, August 20, 2007

Bourne Identity

Svi mi se zalite kako nista ne pisem na blogu i uvek kad imam vremena da napisem nesto, setim se da mogu nesto i pametnije da uradim, kao npr. da gledam TV, pojedem nesto ili da odem u hotelski gym. Veceras sam odlucio da odem u gym, pa kako danas nemamo neki veliki domaci (kad samo pomislim da nisam uopste davao domace onoj poganoj deci, dodje mi da se vratim u skolu i da poobaram njih nekoliko i zagorcam zivot svima njima), ispostavilo se da imam vremena da napisem nesto i svojim voljenim blogerima i blogerkama.
Cinjenica je da nemam bogzna sta da napisem. Poslednji vikend smo radili 2. ispit pa sam jedva imao vremena da spavam, ali sam ispratio herojsku borbu Jelene Jankovic. He, he uvek mi je simpaticno da slusam americke komentatore dok prenose meceve nasih tenisera. Kad su prikazali jednom srpsku zastavu rekose 'ko je gledao tenis ove godine zna cija je ovo zastava'. Tako ispade da smo mi zemlja tenisa, trebalo bi da stavimo na grb teniske rekete, nas orao sa krunom i dva teniska reketa u kandzama. Pa kad krenemo da konacno resavamo pitanje juzne pokrajine, nas orao ce da izmlati njihovog orla sa ta dva reketa. Sto me podseti, da smo, svojevremno u doba velikih blokovskih ratova, nas 3 lika iz 62. bloka herojski izmlatili jednog lika u 45. , ali hteo je da nam uzme teniske loptice, a u to vreme Bobe Zivojinovica, loptice su bile prilicno skupocena roba. Ustvari, ovo nisam trebao da napisem, ionako me u poslednje vreme ljudi smatraju nekim tabadzijom. Priznajem, imao sam problema sa obuzdavanjem besa, ali sad radim na anger managmentu.
Eh, da, a sad o Americi. Pa nema bogzna sta da se napise, blejim u hotelu, idem svaki dan na predavanja, sedim pored jednog lika koji je radio u CIA-e, Kevina. Skoro su pokusali atentat na njega, stara dobra fora sa kamionom ubicom. Shalim se, imao je saobracajnu nesrecu, prevrnuo svog wrangler jeepa, pa sad trazi koja ce nova kola da kupi. Mislio sam da je suzio izbor, ali danas mi se zalio kako je kupovina kola mnogo teza od kupovine kuce. Kad je kupovao kucu odmah je znao koju ce da kupi, dok sa kolima je stvar mnogo teza. Sta reci coveku, stvarno mu je tesko, osim da ga razumem i da ako ikako mogu da bi mu pomogao. Kasnije shvatim, mi u Srbiji stvarno imamo srece, mi nemamo tako teskih problema niti cemo u bliskoj buducnosti imati. Stvarno je sreca ziveti u Srbiji. Uzivajte, vi srecnici, a ako Bog da i ja cu uskoro da vam se pridruzim.
Edit: Sad mozete da komentarisete, mislim da sam sad sve namestio kako treba (zamislite, ja treba da radim u programerskoj firmi)

Sunday, July 22, 2007

bilo jednom u Americi

Vec dve nedelje prodjose u Ameriki a ja nista nisam izblogovao. Nije da me ne mrzi ( doduse ima i toga) a i nije da nema sta da se prica, ali su Ameri pritisli pa ne mogu ni malo da predahnem. Kao sto se vidi vec iz ovih prvih recenica, ovaj moj prvi post ce biti ispunjen kuknjavom nad zlehudom sudbinom i zalopojkama u stilu "Blokovi moji, jabuke u cvetu, sto me pustite da lutam po svetu". Sad potpuno razumem ove gastarbajtere i imigrante, kad kazu kako je sve bezveze i kako bi se odmah vratili u zavicaj. Naravno da ne misle tako, ali super je kad kazes "e da mi je sad da pojedem burek i jogurt, pa da se userem od srece". Nama je ovde glavna fora da pravimo kafu na nas nacin. Potrosili smo vec sve zalihe koje smo poneli, pa kupujemo neku kafu koja je najslicnija nasoj. Cak i ja, koji inace ne pijem tursku kafu, sam poceo da pijem. To je valjda neka fora, psihicka, ili sta, da se trudis bar na neki nacin da radis nesto sto je karakteristicno za Srbiju. Mislim da bi, kad bi nasli gde da kupimo prase, klali tu ispred hotela. A imamo i neki spa bazencic, tu bi ga surili. I samo da nadjemo neki kolac i eto raznja.
Dobro, sad sam bas preterao sa preseravanjem, ali shvatili ste poentu. I jos uvek sam vegeterijanac, ali nekako je pravi patriotski cin klati prase u Americi. A sad bih trebao da pricam o stvarima koje su drugacije u odnosu na Srbiju. E pa to je stvarno dosta stvari, ali najvaznija i najiritantnija je bejzbol. Svuda na tv-u imas da gledas bejzbol utakmice, po ceo jebeni dan, i nisam jos uvek uspeo da skapiram pravila. I sto je najsmesnije, Phillys, lokalni bejzbol klub, je najgori klub od svih, i svi cekamo 10,000-ti poraz. Prvi tim koji je blizu te carobne cifre.
E da, naravno bio sam na Rocky-jevim stepenicama. Samo toliko, da se zna. Ta na naaa, ta na naaaa.